S Filipina došli u BiH: Uzgajaju povrće, ne žele ovisiti o tržnim centrima

Izuzetno me nadahnjuju osobe koje iako žive u gradu odluče uzgajati vlastitu hranu, a osobito kada pored gradskog života, izaberu onaj na selu. Jedan takav par su i Ivy Moniza i Slaven Sibinčić.

Sudbina ih je prije tri godine spojila dok su radili na istom kruzeru. Nakon što su se vjenčali, odlučili su se vratiti u Slavenovo rodno selo Donji Smrtići, općina Prnjavor. Ivy je po profesiji novinarka, a Slaven poljoprivredni inžinjer, roditelji su dvije djevojčice Sofije i Natalije.

“Mi smo bosansko – filipinska obitelj, koja živi u Bosni i Hercegovini i posvećena je zdravom i samoodrživom načinu života. Nakon vjenčanja, odlučili smo napustiti karijere na brodu, skrasiti se u jednom malom selu i posvetiti se organskom uzgoju starih domaćih i azijskih vrsta”, kaže Slaven Sibinčić.

Pored toga uzgajaju i stoku, imaju mali pčelinjak, gaje dosta starih sorti voća i prikupljaju sjemenke, te prave razne domaće proizvode. Imaju plan osnovati vlastitu banku od minimalno 1.000 različitih sorti, a do sada su uspjeli proizvesti 300 različitih sjemena.

“Mi vjerujemo u prirodan način života jer poljoprivreda je bila i ostala nositelj egzistencije ljudske civilizacije. Naš cilj je inspirirati druge ljude da počnu proizvoditi svoju hranu i stare sorte koje su zdravije i izdržljivije”, kaže Ivy za Agroklub i dodaje da na njihovom Youtube kanalu The Sibincic Family pokazuju kako izgledaju neke stare sorte, proizvodnja azijskih vrsta povrća i radost gajenja vlastite bašte, gdje pored bosanske, promoviraju i filipinsku kulturu i kuhinju.

Njihov cilj je jasan, žele postati stoprocentno ekološki prihvatljiv dom, a za to im nedostaje jedino solarna energija. Imaju vlastiti izvor pitke vode, koji koriste za domaćinstvo i poljoprivredu, a piju isključivo vodu iz bunara. Sve kućne potrepštine izuzev higijenskih, proizvode sami, a dok je Slavenova baka bila živa pravila je i vlastite deterdžente i sapune. Ivy planira nastaviti i tu tradiciju.

“Slavenovi roditelji su veterani farmeri i rado nam prenose vještine gajenja biljaka, koje su pomalo zaboravljene i potisnute suvremenim tempom, daleko od prirode, što šteti čovjeku u svakom pogledu. Ovo je za nas poziv i opsesija jer to je prava moć da širite život i ljubav sa njim”, dodaje sugovornica.

Podrška najbližih im puno znači, a kada su nakon vjenčanja došli i Ivyini roditelji, te boravili na selu tri mjeseca, ujedinili su se sa ovom vrijednom obitelji, te rado pomagali na imanju. S obzirom da im je to bilo prvo iskustvo sa poljoprivredom, pri povratku s Filipina odlučili su napraviti svoj mali urbani vrt.

Njihovo imanje prošle godine je nagrađeno kao najuređenije seosko domaćinstvo na području općine Prnjavor, što im je dalo motivaciju da ga u budućnosti opreme kao jedno turističko izletište. Iako je uz dvoje male djece nekada teško obavljati sve poslove na gazdinstvu, Ivy je presretna jer i njene djevojčice uživaju u radu sa biljkama i što rastu u zelenom okruženju. Ona je zadužena za uzgoj sjemena, poseno azijskih vrsta dok Slaven obavlja teže fizičke poslove.

Do sada su ugostili brojne televizijske kuće, a gostovali su i u filipinskim nacionalnim medijima, gdje su govorili o svojoj strasti prema biološkom uzgoju. Sva ta medijska pažnja omogućila im je da prošire svoju ideju i inspiriraju druge. Često dobiju poruke od pratilaca, kako su ih nadahnuli da počnu sami uzgajati hranu, a oni ih savjetuju na koji način se okrenuti ekološkom načinu života, nekada telefonski, a nekada ih pozovu na imanje i na vlastitom primjeru objasne.

“To je cilj naše obitelji. I sretni smo jer polako utječemo na druge na svoje male načine. Mi želimo da naš život ima smisao, kao i pozitivan utjecaj na okolinu a naše postojanje i rad budu nasljeđe za nove generacije”, ističe ova mlada poljoprivrednica, dodajući da iako nisu bogati u novcu, njihovo bogatstvo je zdrava obitelj koja ima san da promjeni ovaj svijet na bolje.

Na okućnici od 20 duluma sade isključivo povrće, a kukuruz i pšenicu gaje na posebnin parcelama. S obzirom da imaju velike površine obradivog zemljišta, a nemaju potrebnu mehanizaciju za održavanje istog, preostale parcele besplatno ustupe susjedima na korištenje. Smatraju da je nedostatak tradicionalnog uzgoja, to što se većina obitelji odluči na jednogodišnje usjeve, a oni nasuprot tome sanjaju da zemlju ispune raznolikim nasljednim kulturama, orašastim plodovima, povrćem i voćkama.

Na vlastiti uzgoj sjemena odlučili su se jer nisu htjeli ovisiti od prodajnih centara, a i želja im je sačuvati stare sorte jer smatraju da je budućnost u njima, a ne u hibridima.

“Gajenjem svoje hrane obitelj se zbližava i uči zdrave navike. Iako mnogi smatraju seoski život dosadnim i manje atraktivnim, mi znamo da je ovo okruženje, koje zrači životom. Blagodat je brati svoje povrće u bašti, a ne kupovati u marketu. Vjerujemo da kilogram sjemena vrijedi više nego kilogram zlata i da će ubrzo svijet uvidjeti sve to”, ističe Slaven.

Sjemena nabavljaju od ljudi koji skupljaju stare sorte kod nas i u inozemstvu, a neke su i Ivyini roditelji donijeli sa Filipina zato što joj je nedostajala tamošnja hrana.

Rado iznenade prijatelje i rodbinu sadnicama, a prije nekoliko dana su na Facebook grupi Ja sadim, a ti, podijelili čalnovima 20 paketa sa 13 različitih sjemena organskog, azijskog i starih sorti povrća.

“Ovim putem pozivamo ljude koji takođe sakupljaju stare i rijetke sorte da nam se jave da razmjenimo sjemena, kao i sve druge koji žele da se bave ovim i da probaju sve blagodati koje nam priroda pruža. Zbog trenutne situacije osnivanje bašte je duhovni lijek i sigurnost egzistencije”, poručuje za kraj sugovornik.