Zašto (ne)smeta vjetropark Oštrc u Posušju (Miljackoj)?
Dok se inače na društvenim mrežama i po kavama diže revolucija i zbog jedne iščupane travke, zanimljivo je primijetiti kako oko vjetroparka Oštrc, na planini Gvozd, vlada znakovita tišina. Nirvana. Kao da su turbine ugradile i funkciju za prigušivanje građanske savjesti. Vjetroturbine, te elegantne ljepotice od metala, niču svega nekoliko stotina metara od kuća u duvanjskom selu Miljacka. Investitori dvije posuške firme Vokel i KTM Brina. I to iznad samog vodovoda, onog koji donosi vodu, a ne struju. Zemlja se kopa, prostor se mijenja, ali gle čuda, nigdje ni transparenta, ni prosvjeda, ni onog poznatog ekološkog. Ni udruge „od zanata“, ni one „od nevolje“ nisu se proslavile. Svi na godišnjem odmoru, izgleda. Da stvar bude još poetskija, na istom području otvoren je i privremeni kamenolom. Ali ni to nikome ne smeta. Čak ni slavnoj lokalnoj Udruzi za zaštitu prirode i prirodnih resursa „Veliko vrilo“?
Naravno, kad bi se isti taj projekt dogodio s druge strane općinske crte, u Tomislavgradu, imali bismo pravu ekološku operetu: dramatična priopćenja, dopisi medijima, pozivi na bojkot i reakcije bratskih udruga. No, ovdje muk. Popapala maca jezik, ili možda subvencija? Vjetroturbine VE Oštrc stoje doslovno deset metara od granice dviju općina, Tomislavgrada i Posušja.
Ta fascinantna dvoličnost još jednom dokazuje da „briga za okoliš“ kod nekih služi isključivo kao oružje za političke obračune. Jer nije problem u vjetroparku, niti u obnovljivoj energiji, problem je u onima koji se bude samo kad im to paše, a spavaju kad im šutnja donosi korist.
Na kraju krajeva, vjetar će i dalje puhati, turbine će se vrtjeti, a dvoličnost će kao i obično proizvoditi jedinu energiju koja u ovoj priči ne nestaje: licemjerje.
(Tekst i fotografije stigle na našu e-mail adresu.)
