Srbi dižu spomenik Diani Budisavljević
Srbijanski mediji javljaju da će u Beogradu biti podignut spomenik Diani Budisavljević, koja je za vrijeme Drugog svjetskog rata ‘spasila srpsku djecu iz ustaških logora’ u Jasenovcu, najavio je zamjenik gradonačelnika Beograda Goran Vesić.
Istaknuo je također da zbog ovog čina zaslužuje spomenik.
Ona je bila Austrijanka udata za Srbina i zahvaljujući njoj mnogi su preživjeli rat, rekao je Vasić.
Spomenik će se nalaziti u užem centru Beograda.
Treba biti beskrajno naivan, poprilično glup (ili i jedno i drugo) pa povjerovati u ovu najnoviju storiju o Diani Budisavljević koja je “iz kandži krvožednih ustaša”, odnosno iz njihovih “logora smrti” spasila desetak tisuća srpske djece, a sve to, naravno, protivno volji ustaškog režima i bez njegova znanja. To jednostavno vrijeđa zdrav razum i normalan čovjek tako nebulozne konstrukcije prihvatiti ne može – ne iz ideoloških, nego logičkih, činjeničnih i zdravorazumskih razloga. (Z.Pinter)
Jasno je da Diana O. Budisavljević svoju „Akciju“ nije provela sama, iz jednostavnog razloga – ništa veliko i dobro ne može provesti samo jedan čovjek (ma o kome se radilo). Između ostaloga ona u svom dnevniku svjedoči tko joj je pomogao i na koji način.
Pored najbližih suradnika (kao npr. dr. Marko Vidaković) „Akcija“ Dijane O. Budisavljević provedena je, uz pomoć liječnika, političara, zapovjednika i činovnika državnih institucija i katoličke Crkve. Među prvima su se osobito istakli socijalni radnik Kamilo Bresler i medicinska sestra Hrvatskog crvenog križa Dragica Habazin a u Crkvi ravnatelj Karitasa nadbiskupije zagrebačke Stjepan Dumić, duhovnik Nadbiskupske katoličke akcije msg. Pavao Jesih te nadbiskup Alojzije Stepinac koji je odigrao ključnu ulogu u spašavanju srpske djece.
Prema „Dnevniku“ Diane O. Budisavljević, „Akcija“ se provodila danonoćno na kolodvorima i ulicama Zagreba te u državnim institucijama. Svi su sve znali! Izvlačenje i spašavanje djece (liječenje, odijevanje i hranjenje) a osobito kolonizacija (udomljavanje) bila bi neprovediva da se provodila u tajnosti i bez djelatne pomoći ljudi koji su bili na važnim položajima. Diana O. Budisavljević, kao obrazovana i iznimno organizirana žena, ispravo je procijenila ponašanje Katoličke crkve i osnovano računala na njenu pomoć (u suprotnom, svaki pokušaj pomoći bio bi bezuspješan). U svom Dnevniku, ona svjedoči kako je ključnu ulogu u udomljavanju djece odigrao Karitas zagrebačke nadbiskupije (koji je bio pod izravnim „zapovjedništvom“ nadbiskupa Stepinca).
