“SLUČAJ SALAKOVAC” Neuspio pokušaj potpaljivanja novog rata, ili benigni mladalački nestašluk?

Je li u u petak navečer u tunelu „Salakovac“ kod Mostara pokušan atentan na načelnika Zajedničkog stožera Oružanih snaga BiH, ili se, pak, radilo tek o „maladalačkm nestašluku“ trojice mladića, koji, sudeći po izvještajima većine sarajevskih medija, ne zaslužuje više od par redaka u crnokroničnoj rubrici.

Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis

Razmotrimo najprije kako se država BiH postavila prema ovom događaju, što se zbio samo dva dana nakon što su u Rajlovcu ubijena dvojica vojnika BiH, čiji se ubojica, nakon što ga je policija opkolila, raznio eksplozivom, poput radikalnih islamista nakon pokolja u Parizu.

Tužiteljstvo BiH nije preuzelo istragu, SIPA nije poslala svoj istražni tim, čak ni Federalna uprava policije nije smatrala potrebnim uključivat se u slučaj.

Uviđaj i istraga prepušteni su policiji Hercegovačko-neretvanske županije i dežurnoj županijskoj tužiteljici Maji Ćišić. Ona je nakon provedene istrage bacanje pirotehničke naprave „Topovski udar“ ispred vozila generala Jeleča okarakterizirala kao „izazivanje opće opasnosti“- što zakon tretira kao prekršaj proitiv javnog reda i mira, za koji može biti izrečena tek novčana kazna, a ne kao teroristički čin.

Važni detalji

Dva dana nakon incidenta u tunelu Salakovac,mediji, a ne istražni organi, otkrivaju da je osoba koja je bacila „Topovski udar“ ispred vozila generala Jeleča djelatnik Obavještajno sigunosne agencije BiH (OSA), Zlatko Humo, sin bivšeg zapovjednika Armije R BiH i prvog čovjeka ratne bošnjačke obavještajne službe AID za Hercegovinu Esada Hume.

Drugi važan detalj, koji javnost saznaje, opet zahvaljujući medijima, pojačava sumnju da je riječ tek o „dječjoj igrariji“- dva dana prije u tunelu Salakovac isključen je video nadzor, tvrdi Večerenji list.

Ukoliko je to točno, onda se postavlja pitanje: Tko ga je isključio? Zbog čega? Treba li,nakon tog saznanja, istragu u ” slučaju Salakovac” preuzeti SIPA- po nalogu Tužiteljstva BiH u čijoj su nadležnsti djela tarorizma i zaštita državnih institucija i dužnosnika . Ili, jednostavno, trebaju odmahnuti rukom, i praviti se kako da se ništa nije dogdilo. Kakve će mjere OSA-a poduzeti prema svog djelatniku, čak i ako je on tek „izazvao opću opasnost“?, također, nije nevažno.

Bilo kako bilo, neosporno je da događaj u tunelu Slakovac kod Mostara izaziva kontroverzne reakcije medija i nadležnih institucija u BiH. Većina sarajevskih medija i državne pravosudne i sigurnosne agencije nastoje ga minimizirati, neizravno optužujući sve one koji odbijaju ovaj slučaj što prije „gurnuti pod tepih“ da izazivaju strah i paniku među ionako istraumatiziranim građanima BiH.

Tko (što) izaziva paniku?

Čini se, međutim, kako paniku među građanima BiH izaziva upravo takav pristup u kojem se svaki incident s i najmanje indicija terorističkog napada ili pokušaja atentata, dok svakodnevn svjedočimo terorizmuu, ne pristupa makisimalno oprezno i ozbiljno i gdje se ne uzimaju u obzir sve činjenice i okolnsti u kojem se on zbio.

Nije, naime, teško zamisliti i drugačiji epilog incidenta u tunelu Salakovac u petak navečer, kojeg bi nadležne državne institucije trebale uzeti u obzir, kao dio nečijeg možebitnog plana: Ispred vozila načelnika Zajedničkog stožera Oružnih snaga BiH generala Ante Jeleča bačeno je pirotehničko sredstvo. Zbog eksplozije i dima vozač gubi kontrolu nad vozilo i udara u zid tunela. U nesreći gine načelnik Zajedničkog stožera OS BiH general Ante Jeleč.

Hvala Bogu da se ovo nije dogodilo, ali tko god tvrdi da se ovakva tragedija, nije mogla dogoditi, griješi. Treba li tako olako, samo na osnovu iskaza bacača pirotehničkog sredstva ispred vozila generala Jeleča, da nije znao tko je u automobilu ispred kojeg je bacio eksplozivno sredstvo, zaključivati da ovaj događaj nije možda dio nekog šireg zavjereničkog plana.

Upitajmo se kakve bi posljedice za mir i opstanak BiH mogla imati činjenica da je dva dana nakon ubojstva dvojice vojnika Oružanih snaga BiH poginuo zapovjednik vojske BiH u nesreći koju je izazvao djelatnik Obajvještajno sigurnosne agencije te iste države, u tunelu u kojem su, dva dana ranije,  isključen video nador- teško je i zamisliti.

(Ne)željeni epilog

Ubojstvo, ponavljam hvala Bogu što se to nije dogodilo, operativnog zapovjednika Vojske BiH, kojeg je, hvala Bogu pa nije, izravno ili neizravno ubio djelatnik Obavještajno sigurnosne agencije BiH, moglo bi biti upaljač novog rata u BiH.

Takav scenarij nekoliko tisuća pristaša ISIL-a u BiH, čije je internetsko glasilo „Vijestiummeta“, nakon pariškog pokolja, najavlo „potoke krvi i odrubljivanje glava u Bosni“ , jedva bi dočekale. A, moguće i ne samo oni. Odgovornost za izazivanje novog rata, da se ne daj Bože dogodio ovakav epilog, paradoksalno ne bi morao preuzeimati ISIL- već bi za nj bila odgovorna država BiH. Deklarativno dio globalne koalicije u borvi protiv ove zločinačke organizacije, tako bi samu sebe pokopala.

Teško je, naime, povjerovati da bi nakon ubojstva zapovjednika Vojske kojeg bi počinio državni službenik druge nacionalnosti, u višenacionalnoj BiH, koja je u stanju „zamrznutog konflika“, bilo moguće zemlju održati na okupu.

Umjesto guranja incidenta u Salakovcu “pod tepih” odgovornije bi, stoga, bilo „puhati i na hladno“. Zlu ne trebalo./HMS/