Načelnik Buntić poručuje: Bez podrške mještana nema projekata!
Uskoro će biti pet godina mandata Ivana Buntića na čelu Općine Tomislavgrad, od toga je prva godina drugoga mandata.
Mnogo je toga u općini urađeno u tih pet godina, mnogo se radi i mnogo ostaje za uraditi, ali o svemu tomu ćemo drugom prigodom, nadugo i naširoko. Ovaj put nam je povod Javna rasprava o Nacrtu zakona o koncesijama održana u Tomislavgradu 16. listopada 2025. godine, ali do sada nismo čuli mišljenje načelnika Buntića, koji se odazvao našem pozivi očitovati se o Javnoj raspravi i općenito o vjetroparkovima i solarima na području općine.
Gospodine Buntiću, pretpostavljamo da ste upoznati što se govorilo na Javnoj raspravi, pa da čujemo Vaš kratki komentar o sadržaju Javne rasprave?
Javna rasprava u principu treba poslužiti da se što više dobrih i konstruktivnih prijedloga, a koji su u skladu sa zakonskim regulativama, ugradi u svaki predloženi akt pa tako i u navedeni nacrt zakona. Ono što smo mi kao Općina bili pozvani uraditi i jedino mogli uraditi je to da smo u pisanom obliku poslali svoje komentare i prijedloge na navedeni nacrt zakona, s posebnim naglaskom na to da se rok za očitovanje na zahtjev za dodjelu koncesija kada se traži od Općinskog vijeća, a koji je do sada bio 30 dana, poveća na minimalno 60 dana te da se u slučaju neočitovanja Općinskog vijeća smatra da suglasnost nije ni dana, a ne kako je bilo do sada da je suglasnost dana.
Također, upućen je prijedlog da investitori mjesnim zajednicama u kojima se takvi projekti provode moraju isplaćivati određeni postotak od proizvodnje električne energije, što do sada nije bilo u zakonu pa je to bila dobra volja investitora.
Sva pitanja vezano za Zakon o koncesijama uputite Ministarstvu gospodarstva HBŽ, kao i Skupštini HBŽ, jer su oni nadležni za pripremu i donošenje zakona, tako da nema smisla odgovarati na ova pitanja o zakonu kad to nije pod ingerencijom Općine.
Je li za tri izgrađene vjetroelektrane: “Mesihovina”, “Jelovača” i “Ivovik” provedena javna rasprava u tomislavgradskoj općini i na osnovu kojega zakona je tim vjetroelektranama dodijeljena koncesija?
Što se tiče vjetroelektrane „Mesihovina“, naglasit ću da je to prva vjetroelektrana na području Bosne i Hercegovine za koju je Ugovor o koncesiji s koncesionarom JP EP HZHB d.d. Mostar zaključen 26. kolovoza 2009. godine, a što se tiče javne rasprave, ista, koliko znam nije predviđena Zakonom o koncesijama. Međutim, poznato mi je da je javna rasprava o prethodnoj procjeni utjecaja na okoliš za izgradnju VE Mesihovina, koju je provelo Federalno ministarstvo okoliša i turizma, održana 22. srpnja 2009. godine u Tomislavgradu, a na istoj su sudjelovali predstavnici koncesionara, mjesnih zajednica, Ministarstva gospodarstva HBŽ, općinske službe za gospodarstvo, nevladine, ekološke i lovačke udruge, kao i općinski vijećnici.
Kad je riječ o vjetroelektranama „Jelovača“ i „Ivovik“, primijenjen je isti princip provođenja javne rasprave. Ovdje jasno želim istaknuti kako Javne rasprave za izgradnju vjetroparkova nisu u nadležnosti Općine Tomislavgrad.
Zbog istine u javnosti možete li točno reći koliko ima koncesija za obnovljive izvore energije na području Tomislavgrada, što je to izgrađeno i što je realno da se može izgraditi? Znamo da su dvije nove vjetroelektrane dobrano odmakle s radovima: Baljci i Tušnica, pa pitamo po kojem su oni Zakonu dobili koncesije, je li OV Tomislavgrada dalo suglasnost i je li održana Javna rasprava za ove vjetroparkove?
Na području općine Tomislavgrad potpisano je deset koncesija za vjetroparkove i dvije koncesija za solare. Od ovih potpisanih koncesija tri vjetroparka su izgrađena i proizvode, a to su Mesihovina, Jelovača i Ivovik koji se nalazi dijelom na području Tomislavgrada, te još dva vjetroparka Tušnica i Baljci su u izgradnji. Ono što znamo odnosno što kažu stručnjaci iz energetike da je to što se može uopće više priključiti na elektroprijenosnu mrežu.
Također, zbog istine u javnosti imati koncesiju ne znači da će te to i napraviti, jer potrebno je dobiti desetke, rekao bih i stotine dozvola i na kraju pitanje imate li uopće uvjete priključak i sve vam pada u vodu.
Za VE „Baljci“ Ugovor o koncesiji je potpisan 19.4.2011. godine, dakle puno prije moga dolaska na čelo Općine Tomislavgrad, a za VE „Tušnica“ Ugovor o koncesiji je zaključen 2.10.2013. godine, opet puno prije moga dolaska na mjesto načelnika Općine. Navedeni vjetroparkovi su prošli procedure koje su tražene i imaju sve potrebne suglasnosti, kao i ova dva prije spomenuta vjetroparka.
Možete li nam reći koliki je prihod od koncesija do sada bio od ove tri vjetroelektrane koje su u funkciji, ako nemate sve podatke može samo za prošlu godinu?
Što se tiče prihoda potrebno je reći da tu postoji više vrsta naknada koje se plaćaju, međutim otprilike od ova tri vjetroparka koja su u funkciji (Mesihovina, Jelovača i Ivovik) od početka njihova rad, Općina Tomislavgrad je uprihodila oko 6.000.000,00 KM.
Znamo da je MZ Eminovo Selo izravno pregovarala s vlasnikom VE “Jelovača” o naknadi selu i kažu Eminovičani da su zadovoljni. Tko vrši nadzor nad proizvodnjom el. energije VE, vjerojatno se po tome plaća naknada (uz onu fiksnu pri dobivanju koncesije)?
Za VE „Jelovača“ je Ugovor o međusobnoj suradnji između Općine Tomislavgrad i koncesionara sklopljen 3.4.2013. godine, kojim je Općina Tomislavgrad između ostalog ugovorila i naknadu za mjesne zajednice u iznosu od 0,25 % od prihoda proizvedene električne energije, dok nadzor nad proizvodnjom električne energije vrše nadležna državna tijela, dakle isto nije nikako nadležnost jedinice lokalne samouprave.
Za razliku od Eminovičana, žitelji Mrkodola, Gornjeg i Donjeg Brišnika i Bukovica se ne sjećaju da je njih itko išta pitao o izgradnji VE “Mesihovina”, čak i o nazivu VE koja po lokaciji nema veze s Mesihovinom, a moglo se u deset godina barem ime izmijeniti?
Naime, kao što sam već naveo u odgovoru na pitanje broj 2. Javna rasprava za VE Mesihovine je provedena u to vrijeme, što je bilo na javnoj raspravi i koji zaključci su doneseni ne mogu reći jer je to bilo prije 16 godina. Što se tiče samog imena isto je odredio investitor, a ne Općina, te je sve regulirano detaljnim ugovorom. Ovdje ću napomenuti da je Općina Tomislavgrad u mome mandatu zatražila od koncesionara da se u ugovor doda naknada i za mjesne zajednice na čijem području se nalazi VE Mesihovina, ali to nije naišlo na pozitivan odgovor koncesionara, što ne znači da u buduće neće biti. Prilikom same izgradnje VE Mesihovina koncesionar je izgradio novi asfaltni put do Gornjeg Brišnika, a Općina Tomislavgrad je izgradila kompletnu rasvjetu i vodovodnu mrežu u Mrkodolu, vodovodnu mrežu u Bukovici, a nastavljamo ulagati i dalje u razvoj ovih mjesnih zajednica putem raznih akcija.
Što je sa zahtjevom za izmjenu Sporazuma o povećanoj naknadi Općini, odnosno selima Mrkodol, Gornji i Donji Brišnik i Bukovica, jeste li dobili odgovor o EPHZHB?
Kako sam već naveo, da dobili smo nedavno odgovor od JP EP HZHB d.d. Mostar koji nije bio pozitivan za nas, odnosno za mjesne zajednice, jer je navedeno kako isti u ovom trenutku nemaju niti ugovornu niti zakonsku obvezu za izmjenom i dopunom postojećeg ugovora o međusobnoj suradnji i iz tog razloga ne mogu pristati na izmjenu uvjeta odnosno isplatu naknade mjesnim zajednicama.
Međutim, ako se u budućnosti izmjene propisi svakako će razmotriti tu mogućnost i obvezu te je upravo iz tih razloga Općina Tomislavgrad poslala svoje komentare Ministarstvu gospodarstva HBŽ i inzistira da se u novi Zakon o koncesijama uvede i naknada za mjesne zajednice.
Na koncu koje je vaše mišljenje o svemu ovome i po pitanju zakona o koncesijama, daljnjim projektima iz ove oblasti i općenito obnovljivim izvorima energije na području Tomislavgrada?
Gledajte moj stav je bio vrlo jasan i poznat i u prošloj kampanji za lokalne izbore, kada je također ovo bila tema svih tema, a očito će biti i u narednoj za parlamentarne. Ovdje ne možemo imati isključiv stav i biti samo za i protiv, već odvagati što nam je to uzelo, a što donijelo i gdje je taj optimum. Nama su ovi postojeći vjetroparkovi donijeli prihod u općinski proračun iz kojega smo osigurali školskoj djeci besplatan prijevoz, subvencioniranje prve nekretnine za mlade, pet puta veće izdatke za vrtiće i tri puta veći vrtićki kapaciteti, povećanje studentskih stipendija, jednokratne naknade za prvašiće i sve osnovnoškolce i to je samo dio onoga što smo financijski od ovih projekata dobili. Tu su još izravna radna mjesta, protupožarni putevi , otvaranje prostora gdje ljudi nisu mogli uopće pristupiti, nove farme, pašnjake, isprepleću se turizam, lov i poljoprivreda.
U svemu ovomu, ako iskreno volimo duvanjski kraj, iz ovih rasprava trebamo poentirati te iz postojećih projekata koji su izgrađeni ili su u završnoj fazi moramo tražiti da se lokalne i mjesne zajednice ugrade još više i dobiju maksimalna sredstava, a ne možemo biti utopisti i očekivati da će se ovo srušiti i ukloniti kad je već izgrađeno.
A za sve projekte koji imaju koncesije, a u fazi su dozvola i nisu nikakvi radovi počeli apsolutno sam da se sluša narod u tim mjesnim zajednicama i kako oni to odluče da tako i bude.
Također, očekujem i od vas kao medija da više pitate investitore što su njihovi planovi, što oni rade po pitanju mjesnih zajednica, sudjelovanja u projektima i evo na koncu što to oni nude ljudima koji žive na tim prostorima da bi prihvatili njihove projekte.
