Igra sjena u HBŽ-u: Tko se boji Zakona o koncesijama i po čijem nalogu?
Tekst koji slijedi redakciji je dostavljen putem e-maila.
Dok se ostatak Federacije BiH utrkuje u privlačenju investicija i krčenju puta prema energetskoj neovisnosti, u Hercegbosanskoj županiji (HBŽ) svjedočimo apsurdu koji polako prerasta u opasnu tradiciju. Kad god se pokuša uvesti red u ključne sektore, na scenu stupa provjerena ekipa „profesionalnih kritičara“.
Zakon o koncesijama, akt koji je trebao okončati 18-godišnji pravni vakuum i zaštititi županiju od višemilijunskih tužbi, postao je nova meta. Kad god se u Hercegbosanskoj županiji pokuša urediti neka važna oblast, dio pojedinaca iz njima poznatih razloga reagira po već poznatom obrascu – bučno, neprestano i bez obzira na činjenice. Zakon o koncesijama nije iznimka, iako je riječ o aktu koji je nastajao kroz dug proces, uz javnu raspravu i uvažavanje konkretnih prijedloga.
Sve udruge koje se danas najglasnije oglašavaju imale su priliku sudjelovati u javnoj raspravi. I sudjelovale su. Davale su prijedloge. Ti prijedlozi nisu završili u ladici – velik dio njih ugrađen je u konačni tekst Zakona. Štoviše, sami predstavnici udruga izjavili su da je riječ o dobrom i kvalitetno uređenom zakonu.
Ako je Zakon dobar, ako su prijedlozi uvaženi, ako je pravni okvir unaprijeđen, kao što su i predstavnici udruga potvrdili – zašto se kampanja nastavlja? Zašto se na društvenim mrežama i dalje stvara dojam da je riječ o katastrofi, pogodovanju i ugrožavanju javnog interesa?
Zakon o koncesijama nije savršen – nijedan zakon nije. Ali on je nužan, uređen, pravno utemeljen i donesen kako bi se prekinuo 18-godišnji pravni vakuum koji je ovoj županiji prijetio tužbama i višemilijunskim štetama. Osporavati ga bez argumenata nije borba za javni interes, to je politika blokade.
Posebno zbunjuje i brine sve vidljivija povezanost pojedinih inicijativa s Beogradskom otvorenom školom.
Otkud interes organizacija iz Beograda za zakonodavne procese i razvojne projekte u Hercegbosanskoj županiji? Od kada se brinu o ovom prostoru, njegovim resursima i njegovu razvoju? I s kojim ciljem?
Dok se u drugim dijelovima regije razvojni projekti normalno realiziraju, u HBŽ-u svaka inicijativa koja ima za cilj unaprijediti zakonodavni i investicijski okvir postaje meta stalnih kritika i kampanja. Legitimno je zapitati se: je li cilj zaštita okoliša ili strateška blokada razvoja ovog prostora kako bi on ostao gospodarski pust i politički nebitan?
Stječe se dojam da cilj nije poboljšanje Zakona, jer je on već poboljšan, nego da se svaka odluka unaprijed proglašava pogrešnom. Kako god se napravi – nije dobro. Dok se u drugim županijama slične investicije i projekti normalno realiziraju, svaka inicijativa u Hercegbosanskoj županiji postaje meta kampanja, sumnji i osporavanja.
U tom kontekstu javnost ima pravo postaviti pitanje: Zašto se nastavlja kampanja protiv zakona koji ste sami proglasili dobrim? Kakvu ulogu u svemu igra Beogradska otvorena škola, čije interese štiti i koji je njezin krajnji interes na ovom prostoru?
Žele li udruge i njihovi inozemni partneri, poput Beogradske otvorene škole, zaista ravnomjeran razvoj Hercegbosanske županije ili im je cilj stvoriti dojam blokade i poticati razvoj u drugim županijama?
Zašto je problem baš svaki pokušaj da Hercegbosanska županija krene naprijed?
