BOŽIĆ U TUĐINI
Svaki Božić u tuđini
srce iz grudi čupa,
dok razmišljaš u tišini,
ono kao ludo lupa!
Iskočilo bi iz tijela,
poletjelo kao ptica,
kao golubica bijela,
vila uplakanog lica.
Preletjelo bi planine,
nigdje ono ne bi stalo,
na vratima Domovine,
tu bi gorko zaplakalo!
Kad bi čulo zvuk zvona
što oblake zimske para,
tu dočekala bi ga ona
Božićna pjesma stara.
Najteže je kad se mora
čekat Božić u tuđini,
kad božićna svane zora
a srce vuče domovini!
