Čovićeva koordinacija bez Hercegbosanske županije

Na povijesnom, sudbonosnom, gotovo epskom Koordinacijskom sastanku, pod mudrim i nadasve skromnim vodstvom Dragan Čović i uz časnu nazočnost gosta iz susjedstva, ministra Olega Butkovića, razmatrane su tri teme od presudne važnosti za Hercegbosansku županiju. Toliko presudne da se o njihovim stvarnim posljedicama, iz čiste skromnosti, nije ni raspravljalo.

1. Naknada za Buško jezero

Ah, legendarno pitanje naknade za Buško jezero. Godinama se herojski blokiraju izmjene zakona kako bi naknada ostala onako simbolično inspirativna. A sada još plemenitije blokira se i službeni Zagreb da plati ono što je zakonski dužan. Jer, budimo realni: kome treba novac osim ako ne treba Mostaru? A ako nešto slučajno ne ide u Mostar ili Hercegovinu, je li se uopće dogodilo? O tome, naravno, nije bilo riječi. Nećemo sad sitničariti s nekim “zakonskim obvezama”.

2. Granični prijelaz Kamensko

Sjetimo se zlatnih 2000-ih kada je granični prijelaz Kamensko dobio elegantno spuštanje kategorije. Vizionarska odluka! Jer zašto bi se, recimo, livanjski sir izvozio prirodnim putem preko Kamenskog, kad se može malo provozati do Bijače? Pa da osjeti svijet. Umjetno stvoreni tokovi robe su ionako moderni trend. O tome, naravno, nije bilo riječi. Povijest je tu da se zaboravi, a ne da se spominje.

3. Brza cesta Mostar–Grude–Republika Hrvatska

Vrhunac strateškog hadezeovskog promišljanja, brza cesta Mostar–Grude–Republika Hrvatska. Projekt koji će, sasvim slučajno i potpuno neplanirano, dodatno prometno izolirati Hercegbosansku županiju. Ali sudionicima Koordinacijskog sastanka to nije ni bitno. I da ide gdje treba. Svi su se složili, klimnuli glavama, podržali projekt s državničkom ozbiljnošću, pojeli, popili i kao i svaki veliki reformatori,otišli kućama.

Jer što je politika bez dobre koordinacije, širokih osmijeha i pažljivo izbjegnutih tema?

U svakom slučaju, još jedan sastanak koji je pokazao da se problemi najbolje rješavaju tako da se ne otvore.